Antidron sistemi – kako otkrivaju dronove i šta pilot treba da zna


Pilot dolazi na industrijsku lokaciju da snimi krovove, cevovode ili tok radova. Ima pripremljen plan leta i dogovor sa naručiocem. Ipak, za službu obezbeđenja koja prati vazdušni prostor, prva informacija može biti samo da se iznad objekta pojavio dron. Pre nego što neko potvrdi ko njime upravlja i zašto je tu, letelica može pokrenuti proveru.
Sistemi za zaštitu od dronova (C-UAS) mogu da obuhvate opremu za otkrivanje i sredstva za intervenciju. Senzor može upozoriti operatera da se u blizini nalazi letelica. Posebni uređaji mogu da pokušaju da ometu njenu vezu, uhvate je mrežom ili je fizički zaustave. Oprema za intervenciju postoji samo u nekim konfiguracijama, a njena upotreba zavisi od ovlašćenja, procene rizika i okruženja.
U smernicama za zaštitu civilnog vazduhoplovstva Međunarodna organizacija civilnog vazduhoplovstva (ICAO) naglašava koordinaciju nadležnih službi i procenu posledica protivmera. Ometanje radio-veze može uticati i na druge sisteme, dok onesposobljena letelica može pasti na ljude ili objekte. U blizini aerodroma ICAO preporučuje odgovor srazmeran procenjenom riziku.

Kako sistem otkriva dron?
Ne postoji senzor koji podjednako dobro radi u svim uslovima. Zbog toga napredniji sistemi kombinuju više izvora podataka. Jedan uređaj može prvi prijaviti mogući cilj, a drugi pomoći operateru da proveri o čemu je reč.

Radio-frekvencijska detekcija
Mnogi dronovi tokom leta razmenjuju podatke sa upravljačem. Pasivni radio-frekvencijski senzori osluškuju takve emisije i, u zavisnosti od svojih mogućnosti, mogu ukazati na prisustvo drona, njegov tip ili približnu lokaciju drona i upravljača.
Njihovo ograničenje je jednako važno kao i njihova prednost. Domet zavisi od jačine signala, prepreka i radio-smetnji. Sistem koji se oslanja na poznate obrasce komunikacije može propustiti letelicu čiji signal ne prepoznaje. Dron koji određeni deo misije obavlja bez aktivne veze sa upravljačem takođe predstavlja drugačiji izazov za ovu vrstu detekcije. RF upozorenje je zato koristan podatak, ali samo po sebi ne daje potpunu sliku o letu.
Radar
Radar prati odraze radio-talasa od objekata u prostoru. Sistemi namenjeni otkrivanju malih letelica pokušavaju da izdvoje dron među pticama, vozilima, zgradama i drugim odrazima. Pojedini radari analiziraju i promene u odrazu koje stvaraju rotirajuće elise, što može pomoći pri klasifikaciji cilja.
Učinak radara zavisi od veličine letelice, udaljenosti, položaja senzora i okruženja. Otkrivanje male letelice pred složenom urbanom pozadinom razlikuje se od otkrivanja na otvorenom nebu. Domet zato treba posmatrati u odnosu na konkretan radar, cilj i uslove na lokaciji.
Optičke i termalne kamere
Kada drugi senzor prijavi položaj mogućeg drona, kamera može pomoći operateru da proveri cilj. Kamera sa zumom može da prikaže oblik letelice i način na koji se kreće. Termalna kamera može biti korisna pri slabom osvetljenju.
Vidljivost, udaljenost, veličina cilja i zaklonjenost zgradama utiču na ono što se zaista može prepoznati. Softver za analizu slike može pomoći u klasifikaciji, ali potvrđivanje nalaza i procena situacije ostaju važan deo rada operatera.
Akustički senzori
Mikrofoni mogu prepoznati zvuk motora i elisa. Prednost im je što ne zavise od radio-veze drona. S druge strane, vetar, saobraćaj i industrijska buka otežavaju otkrivanje, naročito na većoj udaljenosti. U bučnom kompleksu akustički senzor može biti dopuna drugim metodama, ali njegove rezultate treba tumačiti u skladu sa uslovima na lokaciji.
Detekcija je povod za proveru. Senzori daju informacije o objektu, signalu ili putanji. Da bi procenio situaciju, operater te podatke povezuje sa informacijama o pilotu, planiranoj operaciji i eventualnom odobrenju.

Gde se u toj priči pojavljuju dronovi-presretači?
Dron-presretač je letelica namenjena zaustavljanju druge letelice. U antidron sistemu služi kao sredstvo za intervenciju. Dva primera pokazuju kako to može da izgleda.
Prvi pristup je hvatanje mrežom. Dron-presretač prilazi cilju i izbacuje mrežu koja treba da ga zahvati. Način na koji se uhvaćena letelica uklanja ili spušta zavisi od konkretnog sistema. Fortem Technologies navodi da njegov DroneHunter F700 može da odvuče uhvaćenu letelicu mrežom pričvršćenom za presretač ili da upotrebi mrežu sa padobranom kako bi usporio spuštanje cilja.
Drugi pristup je direktan udar. Anduril predstavlja Anvil kao kinetički dron-presretač. Pri proceni takve intervencije treba uzeti u obzir gde bi delovi letelica mogli da padnu i kakav bi rizik predstavljali za ljude i infrastrukturu.
Između opažanja drona i eventualne intervencije mogu da slede provera podataka, kontakt sa osobama na lokaciji i procena ponašanja letelice. Za incidente u blizini aerodroma ICAO preporučuje da uloge i postupci budu dogovoreni unapred, a da se odgovor prilagodi procenjenom riziku.

Može li Remote ID da pokaže da je let odobren?
Direktna daljinska identifikacija (Remote ID) omogućava dronu da tokom leta lokalno emituje identifikacione i položajne podatke. Prema evropskim tehničkim zahtevima, ti podaci mogu da obuhvate registracioni broj operatora, serijski broj letelice ili dodatka za daljinsku identifikaciju, položaj i kretanje drona, kao i položaj pilota na daljinu ili tačku poletanja ako položaj pilota nije dostupan. Konkretan skup podataka zavisi od tehničkih zahteva koji važe za letelicu ili dodatak.
Prijemnik u dometu može da očita emitovane podatke. Da bi se utvrdilo da li pilot sme da leti na određenoj lokaciji, u određeno vreme i pod određenim uslovima, potrebni su podaci o konkretnoj operaciji i, gde je to predviđeno, provera kod nadležnih službi.
U uspostavljenom U-space vazdušnom prostoru postoji i usluga mrežne identifikacije. Ona omogućava ovlašćenim korisnicima da preko mreže dobijaju podatke o letelici tokom leta. U-space zasebno predviđa uslugu izdavanja odobrenja za let.
Važna razlika za pilote u Srbiji
Na dan 10. novembra 2026. za operacije dronova u Srbiji i dalje se primenjuje Pravilnik o bespilotnim vazduhoplovima iz 2020. godine. Novi pravilnik o sistemima bespilotnih vazduhoplova i dodacima za daljinsku identifikaciju primenjuje se od 1. marta 2027. godine. Istog dana počinje primena glavnine novog pravilnika o pravilima i procedurama za operacije sistema bespilotnih vazduhoplova. Pojedine odredbe tog pravilnika primenjuju se od 1. februara 2027.
U državama koje primenjuju evropske propise, zahtevi za Remote ID zavise od klase drona i kategorije operacije. Ako radite u više država, proverite zahteve koji važe za zemlju i konkretnu operaciju.
Šta profesionalni pilot može da uradi pre dolaska na lokaciju?
Pre dolaska na lokaciju isplanirajte let i dogovorite ko treba da zna kada, gde i zašto će dron biti u vazduhu.
Prvo proverite vazdušni prostor i uslove leta. Utvrdite koja ograničenja važe za lokaciju, visinu, vreme i vrstu operacije. Za planiranu operaciju zasebno proverite da li su potrebni odobrenje za let i alokacija vazdušnog prostora. Uslove leta proverite u zvaničnim vazduhoplovnim objavama. Karta proizvođača drona može da posluži kao pomoć pri planiranju.
U Srbiji se od 29. oktobra 2026. primenjuju uredbe koje uređuju upravljanje vazdušnim prostorom i njegovim privremeno rezervisanim i izdvojenim delovima.
Ako zadatak uključuje snimanje iz vazduha, proverite i da li je za tu vrstu snimanja potrebno posebno odobrenje Ministarstva odbrane.
Zatim sa upravljačem lokacije dogovorite pristup industrijskom kompleksu, krovu ili gradilištu.
Ako objekat ima službu obezbeđenja ili poseban režim rada, sa naručiocem utvrdite ko je zadužen za obaveštavanje. Korisne informacije su datum i okvirno vreme, zona rada, planirana visina, tip letelice, ime odgovornog lica i broj telefona dostupan tokom leta. Način obaveštavanja dogovorite prema proceduri koja važi na konkretnoj lokaciji.
Na kraju proverite letelicu i dokumentaciju. Pripremite dokumenta koja su potrebna za konkretnu operaciju, plan leta i kontakt naručioca. Ako se na let odnosi zahtev za daljinsku identifikaciju, proverite da li sistem radi i da li su u njega uneti odgovarajući podaci. Proverite i postupanje pri gubitku veze, stanje baterija, ažurnost informacija o ograničenjima i bezbedno mesto za sletanje.
Tako služba obezbeđenja može brže da poveže upozorenje senzora sa planiranim letom i da, ako je potrebna dodatna provera, kontaktira odgovorno lice.

Kako izgleda dobra koordinacija na dan snimanja?
Zamislimo inspekciju krova velikog proizvodnog pogona. Pilot i naručilac su ranije usaglasili granice snimanja. Provereni su uslovi korišćenja vazdušnog prostora i pribavljeno je ono što je za tu operaciju potrebno. Služba obezbeđenja, ako učestvuje u postupku na lokaciji, zna okvir početka i završetka rada i ima kontakt odgovornog lica.
Neposredno pre poletanja pilot proverava da li su se pojavile nove prepreke, da li ima radnika u zoni poletanja i da li se promenio režim rada pogona. Ako treba pomeriti zonu snimanja ili produžiti termin, prvo proverava da li promena ostaje u granicama važećih uslova i pribavljenih odobrenja. Zatim obaveštava kontakt osobu prema dogovorenoj proceduri. Ako promena izlazi iz tih granica, pre nastavka rada proverava šta mora ponovo da usaglasi ili pribavi.
Ako služba obezbeđenja tokom leta zatraži proveru, pilot prvenstveno zadržava bezbednu kontrolu nad letelicom. Ako let treba prekinuti, pilot sleće čim to može bezbedno da učini.
Uz unapred dogovorenu proceduru pilot zna kome da se javi, a služba obezbeđenja zna koga da pozove kada uoči dron.

Putanja leta nije dokaz namere
Nadzorni sistem može zabeležiti da dron miruje blizu ograde, leti oko zgrade ili se brzo približava određenoj tački. Takvi podaci mogu biti važni pri proceni događaja. Ista putanja može imati više objašnjenja, od inspekcije fasade i snimanja ulaza do izbegavanja prepreke ili neplaniranog ponašanja letelice.
Putanja treba da odgovara zadatku, uslovima leta i bezbednom izvođenju operacije. Za fotogrametriju su to često pravilni preleti. Kod inspekcije objekta zadržavanje pored konstrukcije može biti potrebno za snimanje detalja. Kada odgovorne osobe unapred znaju šta se snima, lakše mogu da povežu kretanje letelice sa zadatkom.
ICAO u smernicama za incidente u blizini aerodroma navodi da se pri proceni uzimaju u obzir ponašanje i pravac kretanja letelice, zajedno sa pouzdanošću prijave, lokacijom i drugim raspoloživim informacijama.
Šta se zaista menja za komercijalno snimanje?
Na lokaciji koja koristi sistem za detekciju dronova, služba obezbeđenja može dobiti upozorenje pre nego što ga poveže sa planiranim snimanjem. Ako zna vreme i zonu rada i ima kontakt odgovornog lica, može da proveri da li se uočeni let poklapa sa dogovorenim zadatkom.
Remote ID može pomoći da se letelica identifikuje. Dokumentacija o operaciji, uključujući odobrenja kada su potrebna, pokazuje pod kojim uslovima se let izvodi. Dogovor sa ljudima na lokaciji povezuje te podatke sa konkretnim snimanjem.
Za pilota ostaje praktično pitanje. Ako neko danas primeti moj dron, može li brzo i tačno da utvrdi ko leti, po kom osnovu i kome treba da se obrati?



